.

srijeda, 28. veljače 2018.

Granice i zastave


Jakuševec - Knjižnica je mjesto mnogih priča. Ukoričene, stoički čekaju svoga čitatelja da ih ožive i da mu ispričaju svoju priču. Tako je i mene, ugledala jedna knjiga na kojoj je narisana udobna fotelja, u kojoj je položen časopis La Rinascente, a u pozadini polica s knjigama i jedno kićeno ogledalo. Privukla me. Uzela sam je u ruku i odlučila, moja prva kolumna bit će baš ta knjiga. Ervehe, knjiga o jednoj Majci.

Fotelja, časopis, police i ogledalo s opisane naslovnice postat će jaki motivi, sudbinske veze u ovoj priči.

Knjigom volim putovati, otkrivati nove svjetove… rasti u spoznajama, širiti horizonte. Ova knjiga povela me na jedno osobno, dugo, bolno putovanje. Na Balkan. U Albaniju. U vrijeme raznih previranja na Balkanu, u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, rađanja i pada komunizma, pada staljinizma, raspada Jugoslavije, stvaranja Makedonije, tranzicije iz socijalizma u kapitalizam. Sva ta razdoblja protkana su  kroz život jedne snažne žene, majke Ervehe, koja je došla na ovaj svijet prihvaćajući svoju misiju da spašava svoju djecu od raznih vojski, granica i zastava. Roman je pisan kao autobiografija jednog od sinova koji žale za preminulom Majkom i koji će pokušati održati kult njezina života vječnim.

Ervehe je odmah po rođenju izgubila majku, stoga će njezina želja da sačuva svoju djecu, biti osobna, jaka, nedvojbena, životna. Njezina majka nije imala tu priliku pa će ona preuzeti i svoju sudbinu djeteta i sudbinu sebe kao majke u očuvanju identiteta, zaštite obitelji.

Pitanje identiteta je jedna od tema ovog romana. Velika odiseja traganja za mirom, za životom u nekim mirnijim predjelima Balkana gdje ne vlada režim „Ili si s nama, ili si protiv nas“, za očuvanjem obitelji i identiteta. Ervehe je još kao mala djevojčica živjela kod ujaka liječnika i njegove žene Talijanke u Grčkoj, u Solunu, na vratima Europe. Još u vrijeme kada je Grčka živjela posljednje godine belle epoque. Zbog politike je u rodnom Leskoviku, gradiću u Južnoj Albaniji, Ervehe  povjerena stricu na školovanje. Njegova žena Klementina školovala ju je  kod solunskih lazarista, francuskim jezikom kojim se Ervehe u javnosti nikada neće služiti. Izvrsnog obrazovanja, prirodnim darom za jezike, Ervehe spašava svoju obitelj od teških balkanskih nemira, ratova, vojski upravo kroz jezike koje je naučila u svojoj odiseji života. Albanski, grčki, talijanski! Noseći na dnu kovčega skrivene tri zastave koje predstavljaju svaku etapu njezina života. Grčka - rana mladost, bezbrižni dani u belle epoque, snažna ljubav njezine ujne Talijanke Klementine, školovanje na francuskom kod lazarista. Albanska - udaja u jednu moćnu, veliku, intelektualnu, patrijarhalnu obitelj u Podgradec, gradić na Jezeru, rođenje njezine osmero djece koju treba spasiti od brutalnosti ratova, granica, režima i gladi. Ona to čini jednom nevjerojatno jakom intuicijom koju objašnjava time da ju je sam Bog poslao. Često će tu izreku na albanskom upotrebljavati jer nevjerojatnim rješenjima, britkošću uma, znanjem jezika spašava u ključnim situacijama svoju djecu. Od vojnika, bombi, logora, granica… Talijanska - jedino lijepo proljeće u njezinom životu, koje je provela zajedno sa svojim mužem. Njezino talijansko proljeće vraćat će je u najljepše razdoblje njezinog života, u vrijeme plesa, balova, umjetnosti. I ta zastava, kao i savršeni talijanski s prirodnim rimskim izgovorom, produžit će i spasiti mnoge živote. Često je s obitelji morala bježati preko granice pa su se granice otvarale, zatvarale, usjekle duboko u nutrinu njezine duše. Čeznući za povratkom koji zapravo nikada neće doći, nastavit će u sebi pomicati granice. Vrlo je pametna žena, duhovna, snažna. Shvaća da Bog pripada svima i da je jedan. Iako je njezina obitelj muslimanska, oni njeguju kult svetih knjiga kao savršeno trojstvo. U središnjem mjestu izdašne muževe biblioteke nalaze se i Kuran i Biblija i Talmud. Njihov je odnos prema Bogu kao Stvoritelju širok. Ne podcjenjuju. Pripadaju raznim vjerama i raznim identitetima. S lakoćom u zaostalim patrijarhalnim sredinama žive mudrost. Baš njihova širina, obrazovanje i načitanost održat će ih na životu u svim tim političkim previranjima na krutom i hladnom Balkanu. Izabrat će mudrost. Neće nikada biti na samom političkom vrhu jer su dovoljno pametni da znaju „tko bi gori, sad je doli.“ Novo vrijeme, nove ideologije, nove propasti! Zaista, potrebna je velika mudrost i snalažljivost ostati netaknut čiste duše u tim vremenima. Patrijarhalna obitelj s velikim kultom Oca kao ličnosti. Oca koji je pravedan, obrazovan, načitan. Koji se hrani knjigama, razmišljanjima i promišljanjima - Majke kao spasiteljice obitelji – Njegovateljice, koja iako okružena teškim, svetim, filozofskim knjigama, jedina svetost koju priznaje je njezin časopis La Rinascente iz 1939. i ponovljeno izdanje iz 1949. Upravo taj talijanski časopis bit će njezin svjetionik. Bit će duhovna hrana, kao i snalažljivost u preživljavanju tijekom velike gladi i teškog siromaštva. Crpeći snagu iz šarenog časopisa punog boja i mirisa, radit će tjesteninu na sve načine kako bi se uspjeli prehraniti. Tjesteninu koja je u tom dijelu Balkana bila strana i nepoznata.

Ervehe je roman koji se čita u dahu. Roman o preživljavanju, obitelji, potrazi za identitetom. Roman koji je itekako vrijedan čitanja. Priča koja je vrijedna pisanja o njoj.

Ervehe, Knjiga o jednoj Majci,
 Luan Starova

Nema komentara:

Objavi komentar